Stjepan Čuić
Stjepan Čuić (Bukovica, Tomislavgrad, 1. travnja 1945.), hrvatski pripovjedač, romanopisac, esejist, pisac za djecu, novinar, prevoditelj s ruskoga jezika.
Studirao jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Više godina radio kao lektor u Večernjem listu, a potom godinu dana u svojstvu lektora za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (1989.-90.). Kao profesionalni pisac, surađivao s vodećim hrvatskim listovima, u kojima je objavljivao komentare, polemike i političke oglede.
Predsjednik je Društva hrvatskih književnika.
- Iza bregova (pripovijetke, 1965.),
- Staljinova slika i druge priče (1971.),
- Tridesetogodišnje priče (1979.),
- Dnevnik po novom kalendaru (roman, 1980.),
- Tajnoviti ponor (roman za djecu, 1980.),
- Orden (roman, 1981.), Pripovijetke (izbor, 1985.),
- Abeceda licemjerja (publicistička proza, 1992.),
- Lule mira (politički eseji i komentari, 1994.),
- Presretač (priče, 1996.).
- Tumač vlasti (kolumne, 2008.)[1]
- Nagrada Ranko Marinković (2010) za kratku priču Igra[2]
- ↑ http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjige-opsirnije.php?ppar=5022 (zadnja promjena: MV Info , 04.02.09; pristupljeno: 19. studenog 2010.)
- ↑ CultureNet (26. 5. 2011.): Čuiću nagrada za kratku priču Ranko Marinković
- Razgovor sa Stjepanom Čuićem u Vijencu Arhivirano 2009-03-25 na Wayback Machine-u, broj 392, 12. ožujka 2009., ISSN 1330-2787
